Bavljenje jezikom može se činiti kao dvosjekli mač. Svaki dan čitamo i čitamo, lektoriramo i prevodimo, a kad završi radno vrijeme ponekad je teško onda ponovno uzeti neku knjigu da bismo čitali zbog sebe, zbog užitka. O nekim knjigama ipak čujete previše pozitivnih mišljenja da biste ih preskočili ili vas privuče neka šarena naslovnica knjige ili pak stil pisanja koji nalikuje nekom od vaših omiljenih autora. Takve su naše sljedeće knjiške odabranice:

1) Ocean Vuong – Na Zemlji smo nakratko predivni (prevela Mirna Čubranić)

Ova je knjiga nesumnjivo preplavila internet pozitivnim kritikama i mišljenjima. Okosnicu priče čini nimalo uzbudljiva tema odnosa majke i sina, ali tek u izvedbi postaje jasno koliko je pristup osebujan. Mali Pas piše pismo svojoj nepismenoj majci Rose – i to je to. Njegov narativ služi se mehaničkim alatima proze, a istovremeno se temelji na slikama poezije. Bez linearne priče, nikako ne spada u one romane koji se čitaju u jednom dahu, već ga treba pustiti da malo odstoji. Vuong se poigrava epistolarnom formom kroz koju teku sjećanja, dijalozi i unutarnji monolozi. Preispituje nasljeđe i teret koje ono predstavlja za njega i njegovu obitelj kao Vijetnamce u Americi. Tekst obiluje retoričkim pitanjima i zaključcima od kojih gotovo na svakoj stranici možemo pronaći dva-tri koja vrijedi negdje zapisati. U neku skrovitu bilježnicu. Kao podsjetnik na to zašto smo na Zemlji nakratko predivni.

2) Lana Bastašić – Uhvati zeca

Djetinjstvo, prijateljstvo, ljubav i zemlja četiri su nosiva stupa ovog romana. Na duhovit i ciničan način Lana Bastašić prikazuje dvije žene koje veže nekadašnje prijateljstvo, a trenutačno vode dijametralno suprotne živote. Između njih je 12 godina šutnje koja se ipak prekida samo jednim telefonskim pozivom i naizgled nemogućom molbom. Lejla iz Mostara zove Saru u Dublin da je vozi u Beč jer ona sama nije vozačica. Put iz Mostara do Beča splet je sjećanja i prošlih vremena koji čitatelju malo-pomalo otkrivaju potpunu sliku o bivšim prijateljicama i njihovoj poveznici. Autorica se ne srami pisati o seksualnosti i tjelesnosti, zadire u pitanje prijateljstava za koja smo nekoć mislili da će trajati vječno te u prividnu snagu obitelji koja je zapravo – laž. Priča je privlačna upravo zato jer smo je svi dijelom već i proživjeli.

3) Krešimir Nemec – Leksikon likova iz hrvatske književnosti

Literatura za koju bismo rekli da pripada obvezatnom fakultetskom obrazovanju, zar ne? Riječ „leksikon“ nije nešto uzbudljiva sama po sebi. Ipak, autor Krešimir Nemec književni je znanstvenik i predavač koji, uz ogromno znanje, ima i sposobnost probuditi u slušatelju zanimanje za ono što govori. Osim korpusa od stotinjak likova u Leksikonu, pridružen im je i opsežan opis, tipološke značajke te njihove uloge u strukturi radnje. Sjećate se plošnih i zaokruženih likova ili progonjene nevinosti? Svi su ovdje, na jednom mjestu. Čak i ako nemamo afiniteta prema hrvatskoj književnosti i nasljeđu, ovaj povijesni pregled donosi iznimno mnogo zanimljivih ministudija likova. Sve su potkrijepljene citatima tako da samim time već možemo „škicnuti“ u pojedino djelo. Prikazani portreti nisu samo književni već i psihološki, a to je blisko baš svakoj vrsti čitatelja.

4) Stuart Turton – The Seven Deaths of Evelyn Hardcastle

Turtonov stil negdje je na tragu otmjenog i misterioznog svijeta Agathe Christie te filma Groundhog Day. Protagonist mora otkriti ubojicu budeći se svaki dan u tijelu nekoga drugog lika, svaki dan iščekujući trenutak ubojstva Evelyn Hardcastle. Zanimljiva je premisa opetovanog mijenjanja tijela, lik Aidena Bishopa osuđen je na tu vječnu petlju, ali istovremeno u svakom liku zadržava i djeliće sebe koje pokušava očuvati i usmjeriti na ispunjenje zadatka. Roman je poprilično zamršen pa je dobro imati i popratnu bilježnicu za likove i događaje, a ponajviše vremenski tijek. Radnja je prepuna sitnica koje se objašnjavaju 10-20-30 stranica kasnije i savršeno zatvaraju nit jedne priče. Odličan mentalni izazov i prilično zabavna knjiga.

5) Ekaterina Sedia – Tajna povijest Moskve (preveo Marko Fančović)

Ako vas zanimaju suvremeni prostor i vrijeme spojeni s mitološkim bićima i slavenskim vjerovanjima, ovo je pun pogodak. Naslanjajući se na Bulgakova, Sedia je iščarobirala neku svoju Moskvu čije je podzemlje ispleteno od legendi i mitova. Znanstvena fantastika vodi glavnu riječ pa pokretač radnje čini neobična pojava – nasumični ljudi u Moskvi pretvaraju se u ptice i nestaju. U potrazi za svojom sestrom koja se neobjašnjivo pretvorila u čavku, Galina upada u svijet ruskog folklora i susreće se sa stvorenjima iz bajki i stvarnim intelektualcima koje je komunistički režim progonio. Spajajući fikciju i rane 90-e godine nakon raspada Sovjetskog Saveza, uspjela je ocrtati prilično hladnu i sablasnu Moskvu u kojoj se ipak krije poneki tračak nade. Na trenutke banalna, a onda opet oštroumna, Sedia je pripovjedačica koju ne treba preskočiti.

6) Ben Schott – Schottova originalna svaštara (prevele Vlatka Valentić i Lara Hölbling Matković)

Ovo je jedina knjiga u kojoj ćete istovremeno naći sve dobitnike Nobelove nagrade za književnost, naučiti američke policijske radijske šifre, upamtiti riječi na jidišu ili utvrditi Euklidove aksiome i postulate. Beskrajno zanimljiva, Schottova svaštara zbilja je svaštara u punom smislu te riječi. Čak i sam u predgovoru kaže kako je to „zbrdazdolna zbirka nezapaženih tričarija“. Kako bilo, ova džepna knjiga trebala bi biti nezaobilazna literatura za svakoga – tko zna kad će vam u društvu dobro doći znanje pokera ili neka šekspirovska uvreda.

Nadamo se da vas je ovaj kratki popis knjiga koje čitamo nagnao da posegnete barem za jednom od ovih knjiga! 😊